Grudska srednja škola A. B. Šimića bilježi rekordan upis i dva nova strukovna smjera

Srednja škola A. B. Šimića u Grudama u novu školsku godinu ulazi s rekordnih 180 upisanih učenika, novim smjerovima računalnog tehničara u graditeljstvu i pomoćnog kuhara te obnovljenim prostorom. Ravnateljica Andrijana Mlinarević Cvetković o programima, suradnji s gospodarstvom i viziji škole. Osim opće gimnazije, koja se kao rasadnik znanja drži još od 1964. godine, škola je pokrenula i dva nova usmjerenja – računalnog tehničara u graditeljstvu te pomoćnog kuhara. U novu školsku 2026./2027. godinu Srednja škola Antuna Branka Šimića u Grudama ulazi s rekordnim brojkama, svježim programima i iz temelja obnovljenim prostorom. Sedmoga rujna u klupe je zasjelo čak 180 'prvašića', a među njima su i mališani iz obitelji koje su se vratile iz inozemstva. Ta ustanova, koja čuva naslijeđe grudske gimnazije otvorene davne školske 1964./65. godine, već desetljećima uživa glas pravoga rasadnika znanja, a danas pod jednim krovom vješto spaja akademsku izvrsnost i suvremena strukovna zvanja. Bilo da je riječ o novome četverogodišnjem smjeru računalnog tehničara u graditeljstvu ili o zamašnim ljetnim radovima koji su školi dali novo ruho, tema za razgovor s ravnateljicom Andrijanom Mlinarević Cvetković zaista ne nedostaje, piše Večernji list. U iskrenom intervjuu ravnateljica razotkriva sve pojedinosti oko početka nastave, prilagodbe programa zahtjevima domaćega gospodarstva, ali i temeljne vizije škole u kojoj tehnologija nikad ne smije zasjeniti čovjeka. Uvodno nam ravnateljica pojašnjava kako će prvi tjedan biti primjereniji učenicima. Vecernji.ba: Koliko je ukupno učenika upisano u prve razrede za školsku 2026./2027. godinu i jeste li zadovoljni popunjenošću odjela? Ove je godine u prve razrede naše škole upisano njih 180, što za nas znači rekordan broj i podatak koji nas uistinu raduje. Osobito nas veseli što su učenici prepoznali koliko su raznovrsni programi koje nudimo te što postoji zanimanje i za gimnazijske i za strukovne smjerove. Taj nam je broj iznimno bitan jer svjedoči o povjerenju koje učenici i njihovi roditelji polažu u našu školu, no ujedno nas obvezuje da ga i opravdamo. Svaki od tih 180 učenika donosi vlastite interese, sposobnosti i očekivanja, a na nama je da im pružimo kvalitetno obrazovanje i sredinu u kojoj će moći rasti. Vecernji.ba: Kako su raspoređeni učenici po programima, za koja je od 11 ponuđenih zanimanja (četverogodišnjih i trogodišnjih) vladalo najveće zanimanje? Među svim ponuđenim programima ove je godine najviše zanimanja privukla opća gimnazija, a slijede je frizerski smjer, u kojem imamo dva odjela, te smjer dizajnera unutrašnje arhitekture. Veseli nas što se učenici opredjeljuju za razne programe jer upravo to otkriva koliko su raznoliki njihovi interesi, sposobnosti i planovi. Držim da je jedna od najvećih prednosti naše škole baš raspon programa koji možemo ponuditi učenicima. Vecernji.ba: Od ove školske godine uveli ste novi smjer – računalni tehničar u graditeljstvu. Kakva je bila reakcija i odaziv učenika na ovaj program? Tako je, od ove školske godine imamo i novi smjer – računalnog tehničara u graditeljstvu. Odjel smo uspješno formirali i zadovoljni smo koliko su ga učenici prepoznali. Uz taj program vrijedi istaknuti i onaj za pomoćnog kuhara, za koji smo isto tako uspjeli sastaviti odjel. Svaki novi program škola doživljava kao svojevrstan izazov jer traži organizaciju, opremanje i prilagodbu nastave, no ponajprije donosi priliku za razvoj. Radujemo se svemu što nas s učenicima ovih novih smjerova očekuje, kao i daljnjem razvoju svih drugih programa koje škola nudi. Vecernji.ba: Koja konkretna znanja učenici usvajaju kroz taj smjer i kako on odgovara potrebama tržišta rada? Kad promišljamo o pokretanju novih smjerova, uvijek se trudimo unaprijed proučiti tržište rada i potrebe našega područja. Cilj nam nije uvoditi novost samo kako bismo imali još jedan smjer. Bitno nam je da program ima svrhu i da učenicima nakon školovanja nudi stvarne izglede za nastavak obrazovanja ili posao. Računalni tehničar u graditeljstvu jest četverogodišnji program koji na osobito zanimljiv način spaja graditeljska znanja s informatičkim tehnologijama. Riječ je zapravo o modernom pristupu građevinskom obrazovanju u kojemu učenici, uz osnovna stručna znanja, ovladavaju naprednim računalnim programima koji su danas standard u projektiranju i graditeljstvu. Po završetku srednje škole učenici se mogu školovati dalje na fakultetima istoga ili srodnog usmjerenja, ali im je otvorena i mogućnost zaposlenja. Svoje mjesto mogu naći u arhitektonskim i projektnim uredima, javnim poduzećima koja se bave urbanizmom i prostornim planiranjem, mogu raditi kao tehnički crtači i modelari, ali i kao koordinatori ili pomoćnici voditelja gradilišta. Baš spajanje tradicionalnih stručnih znanja s novim tehnologijama predstavlja smjer u kojemu bi se strukovno obrazovanje danas trebalo razvijati. Vecernji.ba: Bilježite li među upisanim učenicima i djecu iz obitelji koje su se vratile iz inozemstva i koliko je taj trend vidljiv ove školske godine? Nedvojbeno primjećujemo i povratak djece, odnosno čitavih obitelji iz inozemstva. Ove godine imamo tri obitelji povratnika, čemu se osobito veselimo. Obraćale su nam se i obitelji koje povratak planiraju za godinu ili dvije, a već sada preispituju kako organizirati školovanje svoje djece. To nam pokazuje da roditelji žele na vrijeme doći do informacija i pronaći program koji će najbolje pristajati interesima njihove djece. Posebno nam je stalo da se djeca pristigla iz drugih obrazovnih sustava kod nas što lakše snađu, da se osjete prihvaćeno i da se brzo uklope u novu školsku sredinu. Raduje nas kad se obitelji vraćaju u naš kraj, a nama kao školi osobito znači kad nas prepoznaju kao mjesto gdje žele nastaviti obrazovanje svoje djece. Vecernji.ba: U školi se trenutačno izvode radovi – koji se dijelovi zgrade obnavljaju i kakva se oprema uvodi? Obnova škole krenula je gotovo istoga časa kad su učenici zaključili nastavu i napustili klupe. Radovi su kroz cijelo ljeto bili vrlo intenzivni te je uistinu mnogo toga učinjeno. Zamijenjeni su svi vanjski otvori na zgradi, kao i unutarnja vrata, a devet je učionica u potpunosti obnovljeno – od električnih instalacija, zidova i stropova pa do novih vinilnih podova. U učionice su ugrađeni i stropni ventilatori kako bismo učenicima i profesorima priuštili što ugodnije radne uvjete. Nakon što sredimo još tri učionice, moći ćemo reći da je škola gotovo posve obnovljena. Ostaje nam još urediti podrumske prostorije, dok su ostali dijelovi škole već prošli kroz ozbiljne zahvate. Obnovljeni su sanitarni čvorovi, uređeni i opremljeni stručni kabineti za mehatroniku, CNC operatere, medicinsku struku i frizere, kao i mnogi drugi prostori kojima se učenici svakodnevno služe. Kad sve to uzmemo u obzir, ne radi se tek o estetskom uljepšavanju škole. Već nekoliko godina zaredom sustavno gradimo suvremeniji, funkcionalniji i ugodniji prostor za učenje i rad, s posebnom pažnjom prema tome da strukovni smjerovi imaju valjane uvjete za praktičnu nastavu. Osobito me veseli što se promjene danas doista vide čim kročite u školu. Škola je dobila potpuno novo lice, no još je važnije to što naši učenici dobivaju prostor i opremu koji odgovaraju obrazovanju kakvo im želimo dati. Ovom bih prilikom zahvalila svima koji su nam pomogli: Vladi Zapadnohercegovačke županije, Ministarstvu obrazovanja, znanosti, kulture i sporta na čelu s ministricom Danielom Perić, Ministarstvu financija, Općini Grude i načelniku Ljubi Grizelju, našim poduzetnicima, ali osobito i vrijednim domarima, spremačicama te djelatnicima naše škole koji su se priključili i koji ovih dana neumorno rade da sve bude spremno za učenike. Sve što je napravljeno plod je zajedničkog rada i mislim da na to svi možemo biti ponosni. Vecernji.ba: Grudska gimnazija (Danas Srednja škola A. B. Šimića) djeluje još od 1964./65. godine i generacijama je prepoznata kao svojevrsni rasadnik znanja. Kako danas održavate tu razinu kvalitete i pripremate učenike za visoko obrazovanje? Naša je škola oduvijek bila poznata kao svojevrstan rasadnik znanja. Usporedimo li njezine početke s današnjom školom, uočavamo golemu preobrazbu. Smatram da je najbitnije upravo to što se škola mijenja i trudi ići ukorak s vremenom u kojem živimo. Ono što je čini posebnom jest i to da pod istim krovom spajamo opću gimnaziju i mnoštvo strukovnih smjerova. Baš tu raznolikost držim jednom od naših najvećih vrijednosti. U istoj školskoj zajednici zajedno rastu i uče se učenici raznih interesa, sposobnosti i budućih profesionalnih usmjerenja. Ne razvrstavamo ih prema tome za koji su se program odlučili – svi su ponajprije učenici naše škole i svakome želimo dati jednake prilike da razvije ono u čemu je najbolji. Poučavanje je danas bitno drukčije nego nekoć. Sve je više grupnoga rada, razgovora, rasprave i aktivnoga sudjelovanja učenika. Profesori osluškuju njihove potrebe, a nastava postaje življa i zanimljivija, pri čemu učenik više nije puki pasivni slušatelj nego aktivni sudionik nastavnoga procesa. Svaki je naš smjer drukčiji i svaki ima svoje osobite potrebe. Nastojimo ih uočiti, prepoznati nedostatke i neprestano ih ispravljati. Možda nam je i najvažnije to da učenicima omogućimo razvoj upravo u onome u čemu su dobri. Cijenimo njihove ideje i pomažemo im da ih ostvare. Želimo školu u kojoj učenik neće samo iščekivati da mu netko kaže što treba učiniti, nego će imati prostora predložiti, osmisliti i provesti vlastitu zamisao. Time razvija sebe, ali istodobno može doprinijeti i školi i zajednici. Imamo vrlo lijepih primjera. Učenici mehatronike lani su sami osmislili sustav povezivanja učeničkih računala s profesorskim, čime su omogućili bolju komunikaciju i praćenje rada te tako dodatno unaprijedili svoj kabinet. Naši frizeri, primjerice, tijekom praktične nastave pružaju frizerske usluge i profesorima. Tako skupljaju iskustvo stvarnog rada, razvijaju odnos s klijentima, a zarađeni novac ponovno ulažu u materijale koji su potrebni za praktičnu nastavu. Takvih je primjera zaista mnogo i teško ih je sve pobrojiti. Na kraju, ono što najbolje oslikava naš pristup jest to da nam je stalo do svakoga učenika, njegovih sposobnosti, interesa i potreba. Vecernji.ba: Vaši učenici redovito ostvaruju dobre rezultate na županijskim i državnim natjecanjima, smotrama i projektima. Na koja ste postignuća iz proteklog razdoblja posebno ponosni? Naši učenici vrlo često donose nagrade i priznanja pa mi je teško izdvojiti jedno postignuće na koje smo osobito ponosni jer smo ponosni na svaki njihov uspjeh. No uspjeh učenika za nas nije tek medalja, diploma ili osvojeno mjesto na natjecanju. Ponosimo se i onim svakodnevnim, možda manje uočljivim trenucima kad vidimo koliko su učenici spremni podupirati jedni druge, pomoći prijatelju, uključiti se u kakvu humanitarnu ili školsku aktivnost ili naprosto pokazati da izrastaju u dobre mlade ljude. Dakako, kao i u svakoj školi, javljaju se i problemi. Oni su sastavni dio odrastanja i trudimo se rješavati ih zajednički, razgovorom, suradnjom s roditeljima i uzajamnim razumijevanjem. Njihove nagrade i priznanja na čast su prije svega njima, ali i profesorima koji rade s njima te roditeljima koji ih prate i podupiru. Nama kao školi svaki njihov uspjeh donosi dodatan poticaj za daljnji rad. Vecernji.ba: Grude su poznate kao jedna od gospodarski najrazvijenijih općina. Koliko lokalni poduzetnici prepoznaju vaše strukovne smjerove, nude li stipendije učenicima ili posao odmah nakon mature? Naši lokalni poduzetnici uistinu zaslužuju svaku pohvalu, a suradnja škole i gospodarstvenika na vrlo je visokoj razini. Ta se suradnja ne svodi tek na organiziranje praktične nastave. Zajedno se uključujemo u razne projekte, priređujemo posjete, izlete, stručne edukacije i brojne druge aktivnosti kojima učenicima dočaravamo stvarno radno okružje. Osobito nam je važno da naši učenici strukovnih smjerova tijekom prakse imaju prigodu pokazati što znaju i koliko su spremni raditi. Poslodavci to primjećuju. Učenici koji se svojim znanjem, trudom i odgovornošću posebno izdvoje često nakon završenoga školovanja nastave raditi baš kod poslodavaca kod kojih su odrađivali praksu. Držim da je upravo to najbolji dokaz koliko dobra povezanost škole i gospodarstva može koristiti svima: učeniku koji dobiva priliku za posao, poslodavcu koji dobiva kvalitetnoga mladog radnika i našoj lokalnoj zajednici u kojoj ti mladi ljudi ostaju živjeti i raditi. Vecernji.ba: Što biste na početku nove školske godine poručili srednjoškolcima i njihovim roditeljima? Što poručiti učenicima na pragu nove školske godine? Nije baš lako sve to sabiti u nekoliko rečenica. Ponajprije, poručila bih im neka budu svoji i originalni. Neka otkrivaju u čemu su dobri, razvijaju svoje sposobnosti i daju sve od sebe, ne samo da bi nadmašili druge nego da bi postali najbolja inačica sebe. Voljela bih da budu dobri prijatelji, da si međusobno pomažu i da znaju prepoznati kad je nekomu potrebna podrška. Ocjene i uspjesi jesu bitni, ali škola je mnogo više od ocjena. To je mjesto na kojem sazrijevamo, učimo živjeti s drugima, sklapamo prijateljstva i pomalo otkrivamo kojim putem želimo poći. Roditeljima bih pak poručila neka postanu aktivan dio naše školske zajednice. Neka se uključe u rad Vijeća roditelja, neka razgovaraju s nama, iznose svoje prijedloge i ideje te nam ukažu i na ono što bismo mogli poboljšati. Škola nije samo zgrada, učenici i profesori. Nju čine i roditelji i cijela zajednica. Kad svi zajedno – učenici, roditelji, profesori i lokalna zajednica – radimo s istim ciljem, tada možemo graditi školu u kojoj će se naši učenici osjećati dobro, sigurno i prihvaćeno te u kojoj će moći razviti sve što nose u sebi. Vecernji.ba: Gdje vidite školu u budućnosti? Školu vidim kao mjesto koje se neprestano razvija i nikad ne drži da je posao dovršen. Želimo i dalje uređivati i modernizirati prostor, opremati kabinete i stvarati što bolje uvjete za praktičnu nastavu. Želimo još čvršće povezati školu s gospodarstvom, pratiti potrebe tržišta rada, priključivati se novim projektima i otvarati učenicima mogućnosti kakvih možda dosad nisu imali. No uz svu tehnologiju, opremu, nove kabinete i programe, ne smijemo izgubiti ono najvažnije – čovjeka. Voljela bih da naša škola ostane mjesto na kojem poznajemo svoje učenike, prepoznajemo njihove sposobnosti, ali i njihove teškoće; mjesto na kojem učenik može doći sa zamišlju i dobiti priliku da je ostvari. Ne možemo predvidjeti kako će tržište rada izgledati za deset godina, ali svoje učenike možemo naučiti da budu znatiželjni, samostalni, kreativni, odgovorni i spremni učiti čitav život. Držim da je to najbolja priprema koju im škola danas može ponuditi.