Dinamo će biti prekretnica za karijeru bivšeg hajdukovca Ikera Almene

Nakon što je Hajduk lanjsku sezonu zatvorio uvjerljivom golijadom protiv već otpisanog Vukovara, malotko se zadržavao na tribinama. Tek je možda tisuću-dvije navijača prkosilo svibanjskoj vrućini i revijalnoj prirodi susreta kako bi pozdravili momčad, znajući da se s dobrim dijelom igrača vrlo vjerojatno više neće vidjeti, barem ne u bijelom dresu. Doduše, za jednog od njih tinjala je nada da se nekako — unatoč financijskim poteškoćama koje su ograničavale bilo kakve pregovore — ipak može barem dogovoriti nastavak suradnje na još jednu godinu. Iker Almena u tom je susretu bio ponajbolji igrač utakmice. Prvo je asistirao Roku Brajkoviću za brzo izjednačenje nakon što je Lovro Banovec šokirao Poljud pogotkom u drugoj minuti, a onda je sredinom drugog poluvremena izborio i jedanaesterac koji je sam pretvorio u gol. A kad je utakmica završila, upravo je on otišao pod sjevernu tribinu pozdraviti najvatrenije Hajdukove navijače i suznih očiju pozirati za fotografiju s njima. Iako na sjevernoj tribini vlada ona politika da nitko, ma koliko dobar bio, ne zaslužuje olako njene lovorike, čak se i među tim stamenim licima našlo onih koji su mu otvoreno poslali želje za ostankom. Ipak, to su ostale samo želje. Već su tijekom proljeća postojale ozbiljnije kuloarske priče o tome kako je na njega oko bacio Dinamo, ali to je i dalje djelovalo više kao zalog za brze klikove nego nešto što je realna opcija. A onda je prvo Hajduk objavio kako istekom posudbe Almena više nije njegov igrač, čime se praktički otklonila i zadnja šansa da su pregovori s njegovim i dalje aktualnim klubom, Al-Qadsiahom, urodili plodom, da bi s odmakom vremena opcija iz kuloarskih priča djelovala sve izglednije. Pogotovo zato što je ljeto prolazilo, a Almena nije dogovorio nikakav novi angažman, dok je paralelno u saudijskom klubu — ograničenim kvotom stranac — postao višak. I onda, kako to obično u ovim vremenima biva, potvrda (ne)očekivanog stigla je preko društvenih mreža: Almena je sa svog Instagram profila naglo obrisao sve objave vezane uz Hajduk, što je bio jasan mig da je dogovorio suradnju s najvećim rivalom. Među ukupno 44 igrača koji su nosili dres dvaju najvećih rivala nema puno onih koji su bili 'pravi' stranci, odnosno oni koji nisu s područja bivše Jugoslavije. Štoviše, Iker je tek drugi takav igrač u povijesti ovog rivalstva. Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas Prvi takav ovdje nije samo povijesna fusnota, iako je njegova priča sad već i lagano zaboravljena, unatoč tome što još nije službeno objavio kraj svoje igračke karijere. On je i dosta solidno upozorenje za Almenu, pokazatelj da cijela gungula oko njegova prelaska nije potpuno odvojena stvar od onoga što on sada mora napraviti da isplati ovu 'izdaju' i uvrede s kojima se suočava od onih s kojima se prije samo koji mjesec naslikavao. Prije 15 godina Hajduk je iznenađujuće objavio da je u ljetnom prijelaznom roku potpisao Portugalca Rúbena Limu, 21-godišnjaka koji je prošao sve uzrasne kategorije Benficine akademije, ali u prvoj momčadi nikad nije dobio priliku. Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas Hajduk je tada bio u prvoj fazi financijskog oporavka od onog plesa na rubu bankrota u raljama politike, ali Lima je osjetio da u Splitu ima garantirano mjesto prvotimca u momčadi koja se i dalje bori za visoke ciljeve, pa je prihvatio ponudu. I nije pogriješio; u Hajduku se profilirao kao ponajbolji igrač te prve sezone, a posebno ga je krasila taktička prilagodljovost i polivalentnost. Bio je i miljenik navijača, ponajviše zbog te kombinacije karakterne skromnosti i nogometne vještine. Nisu mu navijači stoga zamjerali ni kada je, odlaskom na pripreme za drugu sezonu održane na Kupresu, pokupio kofere i otišao. Hajduk, koji je tada pripreme morao organizirati 'potajno', u markerima, zbog zabrane odigravanja utakmica uslijed dugovanja prema igračima, Limi je navodno dugovao nekoliko mjesečnih plaći i Portugalcu je bilo dosta. Ipak, situacija se do kraja ljeta primirila i Lima se vratio u kadar, odigravši još jednu punu sezonu za Hajduk u kojoj je senzacionalno osvojio i Kup. A onda je ipak došlo vrijeme za definitivni rastanak, koji je protekao u suzama na aerodromu i zahvalama klubu i navijačima. Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas Dinamo je tada bio dobro pokriven na njegovim pozicijama — od stoperskih, preko one lijevog beka, pa do pivota. Ondje je Lima bio alternativa Josipu Pivariću na lijevom beku, pogotovo u europskim utakmica. Dinamo je bio svjestan njegovih kvaliteta koje su se isticale na razini cijele lige, ali još više je znao da može iskoristiti Hajdukov problem kako bi pokazao mišiće i doveo miljenika rivalskih navijača. No, nakon nekog vremena Dinamo više nije znao što bi s njim. Efekt naslađivanja je prošao, a Limina polivalentnost postala mu je uteg više nego prednost. S vremenom mu je minutaža opala, do te mjere da se više ni Hajdukovi navijači nisu više stresirali na njegov spomen, pa je već idućeg ljeta poslan na posudbu u Rijeku. Ondje je, međutim, upisao tek tri nastupa, a povratkom u Maksimir prebačen je u drugu momčad, da bi se onda kao slobodan igrač vratio u Portugal i nanizao nekolicinu klubova do izglednog umirovljenja koje još nije objavio. Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas Usporedbe njega i Almene očite su. Španjolac je također i dalje mlad igrač koji je očigledno napravio krivi korak onda kad je odabrao Saudijsku Arabiju, a u Hajduku je pokazao da je igrač koji radi razliku na svojoj poziciji. U pitanju je odlično izolacijsko krilo vješto s loptom u nogama i odlično u driblingu, što je pogotovo vrijedno u utakmicama protiv suparnika koji se brane u niskom bloku, protiv kakvih Hajduk i Dinamo često igraju u domaćem prvenstvu. Ali Almena nije savršen igrač, niti onaj koji je projiciran kao nužni starter na desnoj strani. Kada je Hajduk potpisao Almenu, baš su se dinamovci šeretski izrugivali tome da 21-godišnji krilni napadač još nije bio zabio gol u profesionalnom nogometu, čak ni u Saudijskoj Arabiji. Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas U Hajduku je tome došao kraj kad je zabio Koprivnici u kup utakmici. No, tijekom sezone je stigao do ukupno tri gola i tri asistencije — od čega su po jedan gol i asist došli u tom oproštaju protiv Vukovara — i ostavio je dojam da ono najbolje od njega tek treba doći. Pogotovo zato jer je dobar dio proljeća proveo ozlijeđen, povlačeći dugo ozljedu koja na prvu ne bi trebala iziskivati takav dugi izostanak, što je onda potegnulo pitanja i o tome leži li problem negdje drugdje. Hajduk je svakako krenuo dalje. Njegova krila ove sezone redom su već sva došla na prag Almenina lanjskog učinka. Marin Šotiček je na dva gola i pet asistencija, Abdoulie Sanyang Bamba na pogotku i dva asista, dok svoj obol daju čak i mladići koji su praktički priučena krila: Adam Huram i Anđelo Šutalo imaju već po tri asistencije, a Huram je usto zabio i jedan gol. Imaju Splićani i novog favorita, Carlosa Martína, koji će dodatno pomoći navijačima da zaborave na Almenu. S druge strane, Dinamo je nakon odlaska Monsefa Bakrara tražio kvalitetnu rotaciju za krilnu poziciju i dobio ju je. Almena mu donosi drugačije karakteristike od postojećih opcija na krilnim pozicijama, jako dobro zna ligu i očigledno je spreman na rotacijsku ulogu uslijed minuta kojih će biti za sve. Članak se nastavlja ispod oglasa Maknite ovaj oglas U tome, doduše, i leži najveća opasnost za njega. U Hajduku je bio neprikosnoveni starter i preko njega su tekle gotovo sve kreativne odluke u zadnjoj trećini. Hajduk na kraju nije imao uvjeta za privoljeti ponajprije njegova zastupnika na produljenje posudbe, pošto se dosta spekulira o iznosu kojeg je on tražio za novi potpis, a Dinamo je na te uvjete pristao u potrazi za 'gotovim' rješenjem. Almena, međutim, ne bi smio biti zadovoljan rotacijskom ulogom. Iako su mu tek 22 godine, njegova je karijera sad na prekretnici; ne nametne li se kao prva opcija u Dinamu i iduće sezone opet bude na početku u Saudijskoj Arabiji, sve one priče o tome kako je takav igrač završio u HNL-u postat će kudikamo jasnije. On sada mora stati iza rizika koji je prihvatio i pokazati da glavom i konkretnim učinkom može potvrditi da se radi o ponajboljem krilu u HNL-u. Jer inače, kako je onomad pokazao slučaj Rúbena Lime, isplakane suze na kraju lako ostanu one nad karijerom koja je mogla biti.