Kitovi zaronili tamo gdje ljudi ne mogu: Ispod grenlandskog leda otkrili nešto što ozbiljno zabrinjava naučnike

Narvali, misteriozni kitovi poznati po svojim neobičnim kljovama koje podsjećaju na rog jednoroga, većinu života provode plivajući oko i ispod nekih od najudaljenijih i najnepristupačnijih ledenih područja Arktika, uključujući Scoresby Sound, najveći sistem fjordova na svijetu, piše Science Advance. Naučnici su željeli saznati kako se vode u ovom području mijenjaju, ali ljudi teško mogu istraživati te ledene i opasne predjele. Čak i brodovima posade imaju problema s prolaskom kroz gusti morski led i između nestabilnih santi leda koje prekrivaju obalu istočnog Grenlanda. Upravo na tom području atlantska morska struja, koja je sve toplija zbog nakupljanja toplote povezane s emisijama fosilnih goriva, prodire prema grenlandskom ledenom pokrivaču, drugoj najvećoj ledenoj masi na svijetu. Zato su naučnici s Grenlandskog instituta za prirodne resurse, Univerziteta u Kopenhagenu i drugih institucija odlučili potražiti pomoć tamošnjih 'stanovnika' narvala. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Science Advances. Ovo je tek treći put da su naučnici uspješno koristili narvale za istraživanje zagrijavanja okeana. Prethodna istraživanja provedena su u Baffinovom zaljevu i Melville Bayu, također na Grenlandu. 'Narvali su bili u dijelovima fjordova u kojima je ranije obavljeno vrlo malo mjerenja. Tamo, 300 kilometara od obale, pronašli smo tragove atlantske vode', objasnio je morski biolog Mads Peter Heide-Jørgensen iz Grenlandskog instituta za prirodne resurse. 'Potpuno je novo to što ovo možemo pokazati', dodao je. Do narvala nije lako doći, ali lokalni lovci iz mjesta Ittoqqortoormiit na Grenlandu dobro poznaju njihovo kretanje. Uz njihovu pomoć istraživači su između augusta 2017. i jula 2020. godine na šest narvala postavili senzore koji su odašiljali podatke putem satelita. Senzori su prikupljali podatke o dubini zarona, temperaturi vode i njenoj električnoj provodljivosti, koja se koristi kao pokazatelj saliniteta. Programirani su da bilježe podatke tokom dva najdublja zarona svakog narvala dnevno, a svaki životinjski 'istraživač' prikupio je između 85 i 332 dana podataka. Hladna polarna voda, nastala topljenjem morskog leda i grenlandskog ledenog pokrivača, zbog male količine soli zadržava se u gornjem sloju mora, do oko 150 metara dubine. Ali mnogo dublje nalazi se sloj znatno toplije i slanije vode koja dolazi iz sjevernog Atlantika. Narwhals are known as "unicorns of the sea" for their long spiral tusks — actually teeth — which lend them a mythical appearance. But a group of these otherworldly marine mammals were recently given a decidedly earthly role: Arctic scientists. https://t.co/w0ppIQRjdd pic.twitter.com/BfxlrvgtnL 'Često ovu vodu sprečava da uđe u fjord podvodni prag, odnosno greben na ulazu u fjord', objasnio je glaciolog Tom Chudley, koji nije učestvovao u istraživanju. 'Međutim, kada su ti pragovi dovoljno duboki, a atlantske vode ima mnogo, topla voda može preći preko njih i približiti se čelu glečera.' Topla voda ubrzava povlačenje glečera, ali zbog nepristupačnosti ovog složenog sistema naučnicima je dugo bilo teško precizno ga uključiti u klimatske modele. 'U velikim klimatskim modelima koji se koriste za predviđanje budućih klimatskih promjena topljenje glečera ima veliku ulogu', objasnila je matematička biologinja Susanne Ditlevsen sa Univerziteta u Kopenhagenu. 'Zato je ključno da poboljšamo naše razumijevanje tog procesa, posebno zato što Grenland sadrži ogromnu količinu leda.' Kada su podatke koje su prikupili narvali spojili s historijskim podacima za područje Scoresby Sounda, istraživači su potvrdili da se ravnoteža između hladne polarne vode i tople, slane atlantske vode mijenja. Slika koju su dobili mnogo je detaljnija nego što bi bilo moguće samo mjerenjima s brodova. 'Koristili smo dva velika skupa podataka kako bismo napravili pouzdan model koji pokazuje odnos između temperature, saliniteta i dubine', rekla je Ditlevsen. Rezultati modela pokazuju da je sloj atlantske vode postao deblji, dok je gornji sloj polarne vode postao tanji. To znači da topla atlantska voda sve dublje prodire u sisteme fjordova i dolazi sve bliže samim čelima grenlandskih glečera. Bez pomoći narvala naučnici vjerovatno ne bi mogli dobiti ovako detaljnu sliku onoga što se događa duboko ispod površine. 'Sada odjednom imamo mjerenja s mjesta koja možemo koristiti u našim modelima, što nam daje mnogo potpuniju sliku okeana. Zaista je fantastično koristiti životinje na ovaj način', zaključila je Ditlevsen.