Zašto Turska opet šuti?

Piše: Damir Rastoder Cijeli region se, s pravom, bavi Mladićevom sahranom i praktičnom kanonicazijom osuđenog ratnog zločinca u heroja i sveca. Po ko zna koji put potvrdilo se ono što se samo dalo naslutiti - da je Vučićeva Srbija zapravo mala Rusija na Balkanu. Osjeća se moćno u odnosu na manje susjede i tu moć svako-malo ima potrebu da demonstrira. Ako ne može teritorijalno da se širi onda može da ih permanentno destabilizira zahvaljujući svojim proksijima u tim državama i medijskoj dominaciji. Ukoliko ona ne može (u stvari ne želi) da postane dio EU,onda će učiniti sve da zaustavi proces evropskih integracija svima drugima, naročito Crnoj Gori. I sve ovo je postalo bjelodano jasnije sa Mladićevim sprovodom, uz državne i vojne počasti, izlivima divljenja za njegova zlodjela i zločine koje je počinio. Mladić bi vjerovatno bio još veći "heroj", da nijedan musliman u Bosni nije ostao živ. Niko više i ne govori o 'zločinima kojih je bilo na sve strane', već samo o njegovim junačkim podvizima kojima je spasio srpski narod. Da se više niko i ne stidi počinjenih zločina pokazala je poruka istaknuta na stadionu Crvene Zvezde: PRAVAC POTOČARI. To znači da se priželjkuje neka nova prilika za revanš u kojem bi se dovršilo ono što Mladić nije do kraja uspio. Zato Vućiću treba zahvaliti na jednoj velikoj stvari koju je nesvjesno učinio. Ogolio je srpsku državu i društvo do gole srži. Ta država ništa nije naučila iz nedavne prošlosti, a to društvo nema ni minimalnog političkog kapaciteta da iskorači iz nacionalizma, mržnje i nasilja. Između političke i intelektualne elite nema nikakve razlike, između vlasti i najvećeg dijela opozicije također. Penzioneri se po svojim stavovima ne razlikuju puno od studenata. Svi oni drže do EU kao do lanjskog snijega. Moskva im je bliza od Brisela, a krivac za rat u Ukrajini je Zapad i naravno Zelenski. Hag im je najodvratniji grad na svijetu,a NATO najomraženija institucija. Svi susjedi su tretirani kao neprijatelji, samo se smjenjuju na prvom mjestu. 'Lidersku' poziciju trenutno zauzima Crna Gora. Samo zato što hoće da se o toj državi odlucuje u Podgorici a ne u Beogradu. Kakav neoprostiv grijeh?! Vučićeva Srbija se ponaša kao komšija koji je sebe ubijedio da je najveći i najjači i da on određuje pravila kako svi drugi da se ponašaju. Nažalost, sadašnja garnitura briselskih pisara to ne primjećuje ili ne želi da vidi. Jer ako vidi mora nešto i da preduzme, a za to spremnosti, volje i znanja nema. Onda je najbolje da se izdaju saopštenja ili daju izjave kojih bi se svaki pristojan čovjek postidio. Takva je bila i današnja izjave nekakve portparolke Evropske komisije koja je mrtva-hladna konstatovala da 'ipak nije bilo državne sahrane za Mladića'.