Konaković ima pravo da u Ambasadi Srbije u Sarajevu ostavi samo ambasadora, a da sve ostale bez objašnjenja protjera

Ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković pravno je matirao SNSD i njihovog glasnogovornika Radovana Kovačevića. Dok je na Konakovićeve najave da će odnose BiH sa Srbijom svesti na minimum i povući konkretne poteze, Kovačević do maloprije samouvjereno i slavodobitno tvrdio da se Konakovića 'ništa ne pita' te da vanjsku politiku kroji isključivo Predsjedništvo BiH. Konaković je svojim potezima brutalno 'začepio usta' i Kovačeviću i ostalima u entitetu RS i u Srbiji koji su nasjeli na njegovu propagandu i laž. Kao što je ranije pisao Raport, Konaković se kada je odlučio da protjera dvojicu diplomata iz vrha vojske Srbije i srbijanske obavještajne agencije BIA koji su 'operirali' u BiH kroz djelovanje u Ambasadi Srbije u Sarajevu, a što je i sam javno kazao pozvao na Pravilnik o proceduri proglašavanja stranih državljana nepoželjnim (persona non grata) ili neprihvatljivim. Ovaj akt su u januaru 2004. godine usvojili i izglasali tadašnji članovi Predsjedništva BiH Borislav Paravac, Sulejman Tihić i Dragan Čović, koji ga je kao predsjedavajući u tom periodu i zvanično potpisao. Pravilnik, dostupan u arhivima Službenog glasnika BiH iz 2004. godine, u koji je Raport imao uvid, u svojoj četvrtoj tački uspostavlja jasnu i nepremostivu podjelu nadležnosti. Prema tom dokumentu, Predsjedništvo BiH donosi odluku o proglašenju osobe nepoželjnom isključivo za šefove diplomatskih misija i konzularnih predstavništava, odnosno same ambasadore i konzule. S druge strane, ministar vanjskih poslova BiH donosi odluku o proglašenju osobe nepoželjnom ili neprihvatljivom potpuno samostalno za sve ostalo diplomatsko i nediplomatsko osoblje. Kakve ovlasti ima Konaković pokazuje i to što prema ovom aktu, odluka šefu misije čiji su diplomate nepoželjne dostavlja u formi diplomatske note bez ikakve obaveze obrazloženja razloga za njeno donošenje, uz kratak rok od najčešće 24 sata da osoba napusti zemlju. Ovaj podzakonski akt, koji ima punu pravnu snagu, znači daje Konakoviću direktno pravo da uskrati gostoprimstvo nižim diplomatama i službenicima bez ikakve potrebe za obrazloženjima, saglasnošću ili veto mehanizmu unutar tročlanog Predsjedništva BiH koji bi da sad može iskoristila Željka Cvijanović, članica Predsjedništva BiH iz SNSD-a. Ali, ne može i uzaludni su Kovačevićevi pokušaji da predstavi to javnosti drugačije. Činjenica je da ministar Konaković pravno ne može povući ambasadora BiH u Beogradu Aleksandra Vranješa, niti može samostalno izbaciti ambasadora Srbije iz BiH. Ali, Konaković to nije ni tvrdio u svojim istupima. Međutim, iako ambasadori ostaju nedodirljivi za ministra, Konaković ima punu ovlast da potpuno isprazni diplomatska predstavništva i BiH u Beogradu i Srbije u Sarajevu. Povlačenjem osoblja BiH iz Beograda i istovremenim proglašavanjem dvojice važnih srbijanskih diplomata u Sarajevu nepoželjnim osobama, Konaković je pokazao da može primjeniti strategiju izolacije srbijanskih predstavnika u BiH, prije svega zato što Srbija udara na pravni poredak BiH, veliča presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i država Srbija je stala iza njegovih zlodjela i genocida na Bošnjacima. Sada su dobili i prvi odgovor i u ovom slučaju ne može ih spasiti SNSD niti njegov režim u RS. U takvom scenariju, ambasadori u Sarajevu i Beogradu bit će prisiljeni sami obavljati apsolutno sve poslove, od pukog administriranja do tehničkih zadataka, jer ostaju bez operativnog i diplomatskog aparata na terenu. Ovaj potez nosi i ogromnu praktičnu težinu na terenu. Protjerivanjem dvojice ključnih diplomata iz Ambasade Srbije u Sarajevu, Konaković je ovo predstavništvo operativno obezglavio u izuzetno specifičnom političkom trenutku. Kao što je poznato, BiH se nalazi u jeku predizborne kampanje za opće izbore, dok se istovremeno i u Srbiji odvijaju važni politički procesi i najavljuju izbori. A, upravo su dvojica protjeranih diplomata bila ključna logistička i politička spona zvaničnog Beograda na terenu u Sarajevu, koja je Srbiji, ali i režimu u RS u ovom izbornom periodu bila itekako potrebna.