Saobraćajna policija u Srbiji / Izvor: Srbija Danas/Milana Pavković
Saobraćajna pravila u Srbiji mogla bi u narednom periodu da dobiju niz novih mehanizama kojima će država pokušati da sa puteva skloni ili strože kontroliše upravo one vozače koji iznova prave najopasnije prekršaje. Među merama o kojima se govori u okviru pripreme novog Zakona o bezbednosti saobraćaja posebno se izdvaja uvođenje takozvanih alko-brava za povratnike koji više puta budu uhvaćeni za volanom pod dejstvom alkohola, dok se istovremeno uređuje status električnih vozila koja su se godinama prodavala uz poruku da za njih registracija nije potrebna. Za njih će biti neophodno dobijanje nalepnice koju izdaje Agencija za bezbednost saobraćaja.
Cilj promena nije samo uvođenje novih kazni. Srbija i dalje po bezbednosti u saobraćaju zaostaje za prosekom Evropske unije, a posebno zabrinjava položaj motociklista i mopedista, čiji broj na ulicama raste iz godine u godinu. Profesor dr Emir Smajlović sa Saobraćajnog fakulteta objašnjava za "Jutro na Blic" da Srbija, kada se poredi sa zemljama EU, ima znatno lošije pokazatelje.
- Mi smo, u odnosu na rizik svih zemalja Evropske unije, najlošiji, prosto rečeno. Ne u odnosu na sve zemlje Evrope, već u odnosu na zemlje Evropske unije. Šta to znači? Region je značajno lošiji od nas, istočni deo Evrope je uglavnom lošiji od nas. U odnosu na prosek Evrope smo prilično lošiji: 7,6, poginulih u odnosu na 4,4, ili u odnosu na najbolje zemlje Evrope, gde je 2,3 - to je prilično velika razlika. Jedna od posebno ugroženih kategorija učesnika u saobraćaju, koja se poslednjih godina kod nas sve više ističe u tim negativnim pojavama, jesu svakako motociklisti, odnosno dvotočkaši generalno, takozvani motorizovani dvotočkaši, uključujući mopediste i motocikliste. I to je kategorija učesnika u saobraćaju koja ima sve veće učešće u ukupnom broju poginulih - rekao je Smailović. Srbija godišnje dobije oko 15.000 novih vozača dvotočkaša
Razlog zbog kojeg se upravo motociklisti i mopedisti sve češće pojavljuju u crnoj statistici nije moguće svesti samo na ponašanje pojedinačnih vozača. Na ulicama ih je jednostavno sve više, pa raste i njihova izloženost riziku.
Prema rečima profesora Smailovića, Srbija praktično svake godine dobije oko 15.000 novih vozača dvotočkaša, među kojima su i ljudi koji motocikl ili moped prvi put počinju svakodnevno da koriste za odlazak na posao i kretanje po gradu. Zbog toga će, upozorava, biti potreban drugačiji pristup obuci i radu sa ovom kategorijom učesnika u saobraćaju.
Milan Ilić, savetnik direktora Agencije za bezbednost saobraćaja, kaže da ukupni podaci ipak pokazuju opadajući trend broja poginulih, ali da to nije razlog za zadovoljstvo.
- Trenutno, od početka godine, sa presekom u poslednjih pet godina, imamo minimum poginulih u odnosu na analiziranih prethodnih pet godina. Takođe, kad se poredimo sami sa sobom, prošle godine smo imali minimum, otkad se prati statistika - 488. Dakle, postoji opadajući trend. Međutim, kao što je profesor rekao, nismo zadovoljni. Strateški smo zacrtali ambiciozne ciljeve, kao što je u Evropi - da prepolovimo broj poginulih u poslednjoj dekadi, da nema poginule dece. Tako da imamo opadajući trend, ali nismo zadovoljni - rekao je Ilić. Brzina u svakoj trećoj, alkohol u svakoj desetoj nezgodi
Analize saobraćajnih nezgoda pokazuju i gde se kriju najveći problemi. Pogrešno izvođenje radnji u saobraćaju pojavljuje se kao uticajni faktor u više od 40 odsto slučajeva, dok je brzina prisutna u oko 30 odsto. Vožnja pod dejstvom alkohola, prema podacima koje je izneo Ilić, pojavljuje u približno svakoj desetoj nezgodi sa povređenima ili poginulima.
Posebno zabrinjava to što su među stradalima značajno zastupljeni mladi između 15 i 30 godina.
- Uticajni faktor koji se izdvojio, odnosno grupa uticajnih faktora, jeste pogrešno izvođenje radnji u saobraćaju od strane vozača. Dakle, to je preko 40%. Brzina je negde sa 30% prisutna - objasnio je Ilić. Šta je alko-brava i kome bi mogla da bude ugrađena
Jedna od mera koja privlači najviše pažnje jeste takozvana alko-brava. Reč je o uređaju koji sprečava pokretanje automobila ukoliko je vozač pod dejstvom alkohola.
Međutim, to ne znači da će svaki vozač u Srbiji morati da ugrađuje takav uređaj. Kako su sagovornici objasnili, ozbiljno se razmatra mogućnost da alko-brava u novom zakonu postane mera namenjena recidivistima, odnosno vozačima koji više puta ponove prekršaj vožnje pod dejstvom alkohola.
Ukoliko bi vozaču bila izrečena ovakva mera, on bi smeo da upravlja samo automobilom u kojem je ugrađena alko-brava. To znači da zabranu ne bi mogao da zaobiđe tako što bi jednostavno seo za volan drugog, pozajmljenog automobila bez ovog uređaja. Ako bi želeo da tokom trajanja mere koristi, na primer, automobil supružnika, alko-brava bi morala da bude ugrađena i u to vozilo.
Jedno od važnih pitanja jeste i ko bi plaćao uređaj, njegovu ugradnju i održavanje. U razgovoru je pomenut primer Francuske, gde cena alko-brave iznosi oko 1.300 evra, dok iznajmljivanje može da košta oko 100 evra, uz dodatne troškove.
Na pitanje da li bi trošak i u Srbiji trebalo da snosi vozač kojem je mera izrečena, profesor Smailović odgovara da je takvo rešenje opravdano. U prevenciju uključuju i crkvu i verske zajednice
Promena propisa i strože kazne, međutim, samo su jedan deo borbe protiv vožnje pod dejstvom alkohola. Agencija za bezbednost saobraćaja ove godine pokreće projekat u koji će uključiti crkvu i verske zajednice, sa idejom da se i na taj način građanima ukaže na posledice sedanja za volan nakon konzumiranja alkohola.
Kako je objasnio Ilić, poruka bi trebalo da stigne i do domaćina i njihovih gostiju tokom okupljanja na kojima se služi alkohol - da unapred vode računa o tome ko će voziti i da za volan ne puštaju osobu koja je pila.
- Agencija za bezbednost saobraćaja ove godine pokreće projekat za uticaj na svest ljudi preko crkve i verskih zajednica, jer je to verujući narod, gde mu sveštenik kad mu kaže: "Domaćine, nemojte da vaši gosti sada, kad ste lepo ovo sve pripremili, odlaze kući pod uticajem alkohola, jer nam ginu i mladi, ginu i stariji" i tako dalje, gde i kroz taj pristup, kroz taj kanal komunikacije pokušavamo da utičemo na svest. Naravno i kroz sve druge komunikacije - rekao je Ilić. Oko 2.000 vozača godišnje ostane bez dozvole
Posebna pažnja usmerena je i na vozače koji su već napravili dovoljno teških prekršaja da ostanu bez dozvole. U Srbiji godišnje oko 2.000 vozača izgubi vozačku dozvolu, a za povratak za volan moraju da prođu seminar unapređenja znanja.
Program ima 40 časova, a u razgovoru je navedeno da ukupni trošak iznosi 43.000 dinara: 25.000 dinara za prijavu na seminar, 15.000 za polaganje ispita i 3.000 dinara za izdavanje uverenja.
Profesor Smailović smatra da bi slične edukacije trebalo uvoditi i pre nego što vozač dođe do granice nakon koje ostaje bez dozvole. Električne skutere roditelji deci kupuju kao igračku
Drugi veliki problem koji država pokušava da reši jesu električna vozila koja su se pojavila na tržištu brže nego što su propisi uspeli da ih jasno svrstaju u postojeće kategorije. Posebno su problematična mala električna vozila koja se prodaju kao skuteri ili električni bicikli uz tvrdnju da ne moraju da budu registrovana. Upravo zbog nejasnog statusa takvih vozila policija je u pojedinim situacijama imala problem da utvrdi koja pravila uopšte treba primeniti.
- U pešačkoj zoni mlada lica, vrlo često noću voze mala električna vozila koja do sada nisu bila definisana ni kao skuter ni kao bicikl. Prodavali su se u oglasima i dan-danas imate "prodajemo skutere po povoljnoj ceni" koji ne moraju da se registruju. Neko kupi to za prevoz od tačke A do tačke B. Ono što je za nas zabrinjavajuće sa aspekta društva, to je da neki roditelji kupuju to deci kao igračku. E, to nam je neprihvatljivo - upozorio je Ilić.
Suština novih pravila jeste da svako vozilo konačno dobije jasnu kategoriju. Kod električnih bicikala i sličnih vozila gledaće se, između ostalog, brzina koju mogu da razviju i snaga motora. Vozila koja prelaze propisane performanse više neće moći jednostavno da se tretiraju kao bicikli.
Prema objašnjenju Ilića, kada se utvrdi da određeno vozilo po svojim karakteristikama zapravo pripada kategoriji mopeda, na njega će se primenjivati pravila koja već važe za mopede - od registracije i tehničkog pregleda do uslova koje mora da ispuni osoba koja njime upravlja.
- Mora da se tačno deklariše da li je bicikl, da li je električni bicikl, da li je trotinet ili spada u kategoriju mopeda ili motocikala. Kad se to jasno razjasni, onda će svako ko je dobio deklaraciju da mu je to moped, ima zakonom definisano šta moped mora. Dakle, mora da se registruje - tehnički pregled, starosna granica, kaciga - objasnio je Ilić.
Uređivanje ove oblasti trebalo bi da odgovori i na pitanje odgovornosti kada maloletnici električnim vozilima velikom brzinom prolaze kroz parkove, pešačke zone i druge površine na kojima mogu da ugroze pešake. Ako je reč o maloletniku, odgovornost je na roditelju, ali je problem do sada bio u tome što pojedina vozila nisu bila jasno deklarisana. Time se stvarala pravna praznina: prodavac ga može predstaviti kao bicikl, dok njegove karakteristike zapravo odgovaraju mopedu.
(0)Comments