Znanost o nevjeri: Tko jednom prevari, hoće li ponoviti?

IZREKA da tko jednom prevari uvijek vara, duboko je ukorijenjena u popularnoj kulturi. Znanstvenici su odlučili provjeriti ima li u njoj istine pa su u sklopu istraživanja pratili 484 osobe kroz njihove ljubavne veze. Pokazalo se da je odgovor uglavnom potvrdan, ali ipak postoje važne ograde. Istraživanje sa Sveučilišta u Denveru Klinički psiholozi sa Sveučilišta u Denveru analizirali su ponašanje 484 mlade odrasle osobe u Sjedinjenim Državama. Sudionici su ispunjavali niz upitnika o svojim vezama, a rezultati su pokazali jasnu tendenciju ponavljanja. Osobe koje su bile nevjerne u jednoj vezi imaju tri puta veću vjerojatnost da će prevariti i u sljedećoj. Istovremeno, oni koji su bili prevareni, ili su sumnjali da jesu, imaju dva do četiri puta veće izglede da im se isto dogodi s novim partnerom. U sklopu istraživanja nevjeru je prijavilo oko 40 posto nevjenčanih parova. Kayla Knopp, voditeljica istraživanja, kaže da je prošlost u vezama ključna. "Sve što radimo u svakom koraku naše ljubavne povijesti na kraju utječe na ono što slijedi", pojasnila je. Istraživanje je otkrilo i jednu bitnu stavku koja ruši stereotipe. Muškarci i žene podjednako su skloni prevari, ali i tome da budu prevareni. Podaci tako osporavaju uvriježeno mišljenje da je nevjera rezervirana za muškarce, a uloga žrtve za žene. > Tekst se nastavlja ispod oglasa Znanstvenici su ponavljanje nevjere povezali s određenim osobinama ličnosti. Među njima su niska razina savjesnosti, izražena potreba za uzbuđenjem te viša razina narcizma, psihopatije i makijavelizma. Pojednostavljeno, neki su ljudi skloniji traženju noviteta i rizika te stavljaju zadovoljenje vlastitih potreba ispred partnerskog odnosa. Ulogu ima i stil privrženosti. Primjerice, osobe s anksioznim stilom ponekad varaju jer traže potvrdu svoje vrijednosti ili žele dokazati da su i dalje poželjne. Promjena partnera ne znači automatski i promjenu obrazaca ponašanja koje osoba unosi u novu vezu. Statistika, ne sudbina Knopp ipak naglašava da se ovi nalazi trebaju promatrati kao statistička vjerojatnost, a ne kao neizbježna sudbina. "Mnogo je ljudi koji prekinu te obrasce", rekla je. Pojasnila je da je cilj istraživanja bio prepoznati faktore rizika, a ne trajno etiketirati pojedince. Tvrdnja "tko jednom prevari, uvijek vara" stoga je pretjerana. Znanstveno utemeljenija verzija glasila bi: tko jednom prevari, znatno je skloniji to ponoviti. Iako ne zvuči jednako pamtljivo, preciznije opisuje stvarnost. Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.