Hrvatska osvojila broncu na svjetskom prvenstvu u jednoj novoj disciplini

Još jedna medalja hrvatskog vaterpola na samom isteku ovog ljeta. Naša muška reprezentacija je u Dubrovniku, u susretu za brončanu medalju na 1. Svjetskom prvenstvu u vaterpolu 4×4 'potopila' Srbiju, zasluženo i vrlo, vrlo uvjerljivo - 3:0 u setovima. Štoviše, suparnik nije niti jednom ni poveo. U svakom trenutku i u svakom pogledu su naši mladići bili nadmoćniji momčadi Srbije koja doista nije imala šanse protiv raspoložene naše momčadi u kojoj su se svi igrači (izuzev vratara, dakako) upisali u strijelce. No, kad smo kod vratara, upravo se i čuvar mreže Antonio Vukojević odlično uklopio u sjajno izdanje Hrvatske u staroj dubrovačkoj gradskoj luci. Strijelci za Hrvatsku koju je na ovom nadmetanju s klupe vodio Paulo Obradović bili su – Ivan Vukojević 4, Roko Pelicarić 2, Toni Bušić 1, Nardo Dragaš 1, Filip Kržić 1 i Hrvoje Zvono 1. Vaterpolistice Hrvatske su u susretu za peto mjesto pobijedile Tursku, 3:1 u setovima, uz šest pogodaka Neli Janković. Ono što nas je zanimalo je mišljenje trenera, konkretno hrvatskih izbornika na ovom natjecanju, o vaterpolu 4×4. Oni su ipak imali najbolji uvid u to što vaterpolo 4×4 predstavlja, koje su prednosti ili nedostaci, kolika je razlika u odnosu na klasičan olimpijski vaterpolo. – Trener nije imao neki velik utjecaj na samu igru. Igra je vrlo brza, dinamična. Više se tu gleda neka individualna snaga i znanje, te brzina prije svega. Ono što trener može učiniti je odluka o brzoj promjeni igrača-igračice, pozvati minutu odmora i to je to. Taktika kao takva ne postoji – rekla je Morena Marinković, hrvatska ženska izbornica. Je li vam se uopće sviđa ovakav vaterpolo odnosno ovakva igra? – Meni kao trenerici je vrlo čudan jer kao trener želim igrati, želim imati neku 'priču', da mi to pruže igračice, taktiku. No, sviđa mi se zato što je sasvim nešto drugo. Ja bih rekla da je ovo potpuno novi, drugi sport. Ako ćemo to igrati tijekom ljeta, mislim da bi to publici moglo biti zanimljivo jer traje kratko. S petercima, pola sata. Osobno, u nekoj budućnosti ja tu ne bi stavljala kada su dečki u pitanju, one vrhunske igrače, već radije neku B momčad. Recimo U-20 ili dečke koji nemaju priliku ući u A momčad, a vole ovaj sport, igraju lige preko ljeta. Ako bi pak amateri igrali, onda su nužne promjene pravila jer je ovo jako, jako naporno – zaključila je Morena Marinković. Paulo Obradović, zlatni olimpijac u Portu je vodio Hrvatsku 4×4 do bronce. Čovjek sa silnim igračkim iskustvom najviše razine, bio nam je i dodatno zanimljiv za sabiranje dojmova. – Ovaj je sport definitivno dinamičan, energičan, do zadnje sekunde se ne znaju neke stvari. Ono što je bio glavni problem je što se to sad igralo prvi put, a čak i tijekom natjecanja su se mijenjale neke stvari. Da ne govorim da se u najvažnijoj utakmici, u četvrtfinalu promijenila lopta! Odlučeno je da se od tada igra s manjom loptom, broj 4. Taj mi se dio ne sviđa. Mijenjanje usred natjecanja. Ono kako sam ja to shvatio, vaterpolo 4×4 nije zamjena za ozbiljan vaterpolo, nego je to nekakva promocija kojom bi se vaterpolo podignuo na neku višu razinu. Manje je igrača, pa onda potreba za manje sudaca, manji su financijski troškovi, te da se potakne države koje u načelu nemaju razvijen vaterpolo. To se onda ne mora ni igrati u bazenu. Ako je to cilj, onda je on postignut. Atraktivno jest, publika je prezadovoljna, a ono što je bitno istaknuti da za ovaj tip vaterpola treba biti izuzetno fizički spreman – napominje Paulo Obradović uz dodatak. – Jasno, bolji položaj, pozicija za promociju nečeg novog nije mogla biti. Ispod zidina starog grada, u Dubrovniku, u Portu. Vidite li budućnost vaterpola 4×4 u Hrvatskoj? – Vidim, ali to je potpuno drugi sport od onog ozbiljnog vaterpola koji mi znamo, pratimo, igramo cijeli život i o kojem inače pričamo. Ovo zahtjeva potpuno drukčije pripreme, prilagodbu, potpuno drukčiji sport.